Predškolski odgoj i obrazovanje podrazumijeva aktivnosti vezane za promišljanje, osmišljavanje, planiranje, pripremanje i implementaciju odgoja i obrazovanja predškolske djece.

Predškolski odgoj je potreba i šansa djeteta u doba najburnijeg biološkog razvoja i pune prijemčljivosti na utjecaje sredine, jer tada:
„…stvaralačka iskra ili plane ili zgasne, a pristup znanju ili postane ili ne postane stvarnost…“

Delors, J. „ Učenje – blago u nama“

Kvalitetan vrtić dijete stavlja u centar shvaćajući ga kao cjelovito biće, istraživača i aktivnog stvaratelja vlastitog znanja – kao kreativnog bića koje teži ostvarivanju interakcija s prostorom, materijalima, drugom djecom i odraslima te preuzima odgovornost za svoje izbore i ponašanje.
VRIJEDNOSTI su stalni orijentir i potka odgojno-obrazovnog sustava i njegovih ciljeva od rane i predškolske dobi djeteta do završetka njegovog školovanja. One usmjeravaju djelovanje prema cjelovitom osobnom razvoju djeteta, čuvanju i razvijanju nacionalne, duhovne, materijalne i prirodne baštine Republike Hrvatske i europski suživot.

Vrtić unapređuje intelektualni, moralni, duhovni i motorički razvoj djeteta kroz:

ZNANJE – omogućuje djetetu aktivno učenje, snalaženje u novim situacijama, razvoj razumijevanja i kritičkog promišljanja putem radosnog učenja kroz igru i ostale djetetu zanimljive aktivnosti.
HUMANIZAM I TOLERANCIJU – podrazumijeva prihvaćanje i poštivanje živog bića te načela pravednosti kao životnog načela. U vrtiću djeca uče poštivati različitosti, prepoznati i prihvaćati svoje i tuđe potrebe, graditi skrbne odnose s drugima, pružati potporu, zauzimati se za svoja prava i preuzimati odgovornost. Posebno mjesto u vrtićkom životu zauzima pozitivan stav prema inkluziji djece s teškoćama u skupinu vršnjaka kako bi se poticao i unapređivao njihov razvoj.
IDENTITET – u današnje vrijeme globalizacije koje obilježava miješanje kultura i religija, zahtijeva se odgoj i obrazovanje djeteta koje stvara i oblikuje nacionalni identitet kroz naslijeđenu kulturu bogate društvene, moralne, jezične i duhovne baštine svojih predaka, istovremeno ga stavljajući u kontekst odgoja za „građanina svijeta“.
ODGOVORNOST – razvija se i promiče razvoj sposobnosti djeteta za konstruktivno sudjelovanje u životu zajednice, učenje o vlastitim i tuđim pravima i obvezama, načinima kako pridonijeti životu zajednice. Vrtić djeci omogućava slobodu izbora aktivnosti, sadržaja, prostora, načina oblikovanja aktivnosti potičući samoprocjenu vlastitog činjenja, komunikaciju s drugima i sl.
AUTONOMIJU – ostvaruje se razvijanjem osobne autonomije u nesmetanom i podržavajućem okruženju vrtića. Djeca će u takvom okruženju razvijati svoje kritičke sposobnosti, samopouzdanje i racionalan pristup životu.
KREATIVNOST – osnova je razvoja djeteta u osobu koja je u stanju prepoznati i oblikovati razne aktivnosti i stvarati originalne pristupe u rješavanju različitih problema. Oblike kreativnosti kod djece tijekom odgojno-obrazovnog rada treba njegovati, poticati i razvijati je različitim oblicima stvaranja i izražavanja.

Svi segmenti odgojno-obrazovnog procesa – odgoj, obrazovanje, njega i zaštita – trebaju biti utkani u sve segmente zajedničkog življenja djece s ostalom djecom i odraslima u vrtiću. Osiguranje dobrobiti za dijete podrazumijeva usmjerenost cjelovitog odgojno-obrazovnog procesa na dijete i njegovu dobrobit. Dobrobit djeteta ostvaruje se kroz:

1. OSOBNU, EMOCINALNU I TJELESNU DOBIT:
– razvoj motoričkih vještina
– usvajanje higijenskih i prehrambenih navika kao preduvjeta za zdravlje
– rad na emocionalnim stanjima: poticati smirenost i samoprihvaćenost djeteta (nepotiskivanje osjećaja), samopoštovanje, razvoj samostalnosti mišljenja i djelovanja, procjenjivanje mogućih posljedica svojih akcija, samoprocjena vlastitih postignuća

2. OBRAZOVNU DOBIT:
– preispitivanje sebe kao osobe koja uči
– argumnetirano iznošenje vlastitith načina razmišljanja
– poticanje stvaralačkog potencijala djeteta
– razvijanje socijalnih kompetencija u interpersonalnom funkcioniranju

3. SOCIJALNA DOBIT:
– rješavanje konfliktnih situacija
– poticanje tolerancije djeteta u komunikaciji s drugima
– mogućnost prilagodbe novim situacijama i okolnostima
– građenje osjećaja prihvaćenosti i pripadanja
– percipiranje sebe kao važnog člana zajednice koji doprinosi zajednici
– odgovorno ponašanje djeteta prema sebi i drugima

Priroda učenja djece je aktivna i istraživačka i kao takvu stručni radnici je uvažavaju, planirajući okruženje za različite odgojno-obrazovne aktivnosti.

Prirodna dječja znatiželja vodi dijete putevima kreativnog stvaranja i uči nas da kreiranjem stimulativnog okruženja pogodujemo dječjem samoučenju u kojem mogu maksimalno koristiti svoje potencijale.
Dječja mašta samostalno ih nosi kroz igre u kojima otkrivaju, uspoređuju, uočavaju, razlikuju, izdvajaju – prema vlastitom tempu i zanimanju spontanog i prirodnog učenja.

Profesionalna suradnja odgojitelja međusobno i ostalih zaposlenika vrtića, koja uključuje zajedničko promišljanje i realizaciju odgojno-obrazovnog procesa nužno implicira da je kvalitetna odgojno-obrazovna praksa kolektivno, a ne individualno postignuće.

Svaka odgojno-obrazovna ustanova treba kontinuirano raditi na unapređenju vlastite kulture koja utječe na način kako ljudi razmišljaju, organiziraju, oblikuju te podržavaju procese učenja odgojitelja i djece.

Kultura vrtića prepoznatljiva je u zajedničkim uvjerenjima odgojitelja, ravnatelja, stručnih suradnika, administrativnog i tehničkog osoblja i roditelja, a karakteristična je za djelovanje vrtića koje se prepoznaje po međusobnom odnosu ljudi, njihovom zajedničkom radu, upravljanju ustanovom, stupnju usmjerenosti na stalno učenje i unapređenje odgojno-obrazovne prakse.